Bila sam ona koja je rekla “ja i trčanje? nikad u životu.”
Kratka dah nakon dva kata stepenica. Noge kao od olova već nakon minute. Osjećaj da svi oko mene trče lako, a ja jedva preživljavam.
Zvuči poznato?
Pa evo dobre vijesti — ni ja nisam bila “trkaćica”. I dan danas nisam. Ali trčim. I volim to.
Tajna nije u motivaciji. Tajna je u tome da kreneš polako.
Najveća greška koju žene rade kada počinju trčati je da krenu prebrzo i predugo. Prvih pet minuta sve je odlično. Sljedećih deset — tijelo se buni. I onda odustanu i zaključe da “trčanje nije za njih.”
Nije problem u tebi. Problem je u tempu.
Ovako sam ja krenula:
Tjedan 1 — samo hodanje. 20-30 minuta brzog hodanja svaki dan. Nikakvo trčanje, samo kretanje.
Tjedan 2 — hodanje s kratkim intervalima trčanja. 1 minuta trčanja, 2 minute hodanja. Ponovi 5 puta.
Tjedan 3 — postepeno produljujem trčanje, skraćujem hodanje.
Nije glamurozno. Nije Instagram worthy. Ali radi.
Što mi je još pomoglo:
Dobra glazba koja me pokreće. Ugodna ruta — park, šuma, uz rijeku. Udobne tenisice koje ne bole. I jedan mali cilj — ne “protrčati 5km” nego samo “izaći van danas.”
Trčanje nije kazna. To je sat vremena koji je samo tvoj.
Kreni polako. Ostani dosljedna. I nemoj zaboraviti nagradu — zaslužuješ slatko nakon toga. ♡